Sveti Otac: Klerikalne skupine razmišljaju samo o svom džepu
Posted by Admin on 31.10.2017 15:57:05
Dobar se pastir približava odbačenima, sposoban je osjetiti sućut i ne srami se dodirnuti ranjeno tijelo. Tko, naprotiv, ide putom klerikalizma, sve više se približava ili trenutačnoj vlasti ili novcu – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj misi slavljenoj u Domu svete Marte, komentirajući odlomak iz Lukina Evanđelja u današnjoj liturgiji, koji govori o ozdravljenju zgrbljene žene.

MISIJA / RADIO VATIKAN
Extended News
Dobar se pastir približava odbačenima, sposoban je osjetiti sućut i ne srami se dodirnuti ranjeno tijelo. Tko, naprotiv, ide putom klerikalizma, sve više se približava ili trenutačnoj vlasti ili novcu – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj misi slavljenoj u Domu svete Marte, komentirajući odlomak iz Lukina Evanđelja u današnjoj liturgiji, koji govori o ozdravljenju zgrbljene žene.

Jedne subote Isus u sinagogi susreće ženu koja je zbog bolesti godinama bila zgrbljena – ispripovijedao je Papa. Evanđelist rabi pet riječi kako bi opisao što je Isus učinio: opazi je, dozva je, reče joj, položi na nju ruke, i ozdravi ju. Pet glagola blizine – istaknuo je Papa te dodao – jer dobar je pastir uvijek blizu. U prispodobi o Dobrom pastiru blizu je izgubljenoj ovci, ostavlja druge i ide ju tražiti. Ne može biti daleko od svojega naroda.

Klerici pak, zakonoznanci, farizeji, saduceji, živjeli su odvojeno od naroda, stalno ga prekoravajući. Oni nisu bili dobri pastiri – napomenuo je Papa – bili su zatvoreni u svoju skupinu i nisu se zanimali za narod. Možda im je bilo važno ići vidjeti, na kraju vjerske službe, koliko je novca bilo u milodarima. Ali, nisu bili blizu narodu. Isus je, naprotiv, blizu, i njegova blizina dolazi od onoga što on osjeća u srcu: Isus se sažalio.

Zbog toga je Isus uvijek bio s ljudima koje je ona klerikalna skupina odbacila: sa siromašnima, bolesnima, grešnicima, gubavcima, svi su dolazili k njemu, jer je suosjećao s onima koji su trpjeli, bio je dobar pastir. Dobar pastir ide za svojim stadom i uvijek ga pogađa njihovo trpljenje – rekao je papa Franjo nastavivši – treća je osobina dobrog pastira da se ne stidi onoga što je tjelesno, dotaknuti rane, kao što je to učinio Isus ženi iz Evanđelja: „dotaknuo ju je, položio je ruke“, doticao je gubave i grešnike.

Dobar pastir – nastavio je Papa – ne kaže: Ma dobro je on… Blizu sam mu u Duhu. On čini ono što je učinio Bog Otac, približava se iz samilosti, milosrđa, u tijelu svojega Sina. Veliki pastir, Otac, naučio nas je kako da budemo dobri pastiri: ponizio se, ispraznio se, učinio se slugom.

Ali, ti drugi, koji pripadaju klerikalnim skupinama, komu se oni približavaju? – upitao je Papa i ustvrdio – Oni uvijek idu za onima koji su na vlasti ili koji imaju novac. Oni su loši pastiri. Oni samo misle kako doći na vlast, biti prijatelji s onima koji su na vlasti, spremni su pregovarati o svemu i razmišljaju samo o svom džepu. To su licemjeri, spremni na sve. Tim ljudima nije važan narod. A kada ih je Isus nazvao licemjerima, onda su se uvrijedili i odgovorili: „ma ne, nismo mi takvi, mi slijedimo zakon.”

Kada Božji narod vidi da su loši pastiri prekoreni, zadovoljan je; – podsjetio je papa Franjo te dodao – to je grijeh, ali su toliko trpjeli da pomalo „uživaju“ u tomu. A dobri je pastir Isus koji vidi, zove, govori, dodiruje i ozdravlja. On je Otac koji se u svojemu Sinu, iz sažaljenja, utjelovljuje – istaknuo je Papa.

Milost je za Božji narod – rekao je Sveti Otac – imati dobre pastire, pastire poput Isusa, koji se ne srame dotaknuti rane, koji znaju da će po tome, ne samo oni, nego i svi mi, biti suđeni: bio sam gladan, bio sam u zatvoru, bio sam bolestan... Kriteriji konačnog suda su kriteriji blizine, kriteriji potpune blizine; dotaknuti, dijeliti stvarnost s narodom Božjim. Nemojmo to zaboraviti – zaključio je Papa – dobar pastir nastoji uvijek biti blizu ljudima, uvijek, kao što je Bog naš Otac došao k nama, po Isusu koji se utjelovio.

Dobar se pastir približava odbačenima, sposoban je osjetiti sućut i ne srami se dodirnuti ranjeno tijelo. Tko, naprotiv, ide putom klerikalizma, sve više se približava ili trenutačnoj vlasti ili novcu – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj misi slavljenoj u Domu svete Marte, komentirajući odlomak iz Lukina Evanđelja u današnjoj liturgiji, koji govori o ozdravljenju zgrbljene žene.

Jedne subote Isus u sinagogi susreće ženu koja je zbog bolesti godinama bila zgrbljena – ispripovijedao je Papa. Evanđelist rabi pet riječi kako bi opisao što je Isus učinio: opazi je, dozva je, reče joj, položi na nju ruke, i ozdravi ju. Pet glagola blizine – istaknuo je Papa te dodao – jer dobar je pastir uvijek blizu. U prispodobi o Dobrom pastiru blizu je izgubljenoj ovci, ostavlja druge i ide ju tražiti. Ne može biti daleko od svojega naroda.

Klerici pak, zakonoznanci, farizeji, saduceji, živjeli su odvojeno od naroda, stalno ga prekoravajući. Oni nisu bili dobri pastiri – napomenuo je Papa – bili su zatvoreni u svoju skupinu i nisu se zanimali za narod. Možda im je bilo važno ići vidjeti, na kraju vjerske službe, koliko je novca bilo u milodarima. Ali, nisu bili blizu narodu. Isus je, naprotiv, blizu, i njegova blizina dolazi od onoga što on osjeća u srcu: Isus se sažalio.

Zbog toga je Isus uvijek bio s ljudima koje je ona klerikalna skupina odbacila: sa siromašnima, bolesnima, grešnicima, gubavcima, svi su dolazili k njemu, jer je suosjećao s onima koji su trpjeli, bio je dobar pastir. Dobar pastir ide za svojim stadom i uvijek ga pogađa njihovo trpljenje – rekao je papa Franjo nastavivši – treća je osobina dobrog pastira da se ne stidi onoga što je tjelesno, dotaknuti rane, kao što je to učinio Isus ženi iz Evanđelja: „dotaknuo ju je, položio je ruke“, doticao je gubave i grešnike.

Dobar pastir – nastavio je Papa – ne kaže: Ma dobro je on… Blizu sam mu u Duhu. On čini ono što je učinio Bog Otac, približava se iz samilosti, milosrđa, u tijelu svojega Sina. Veliki pastir, Otac, naučio nas je kako da budemo dobri pastiri: ponizio se, ispraznio se, učinio se slugom.

Ali, ti drugi, koji pripadaju klerikalnim skupinama, komu se oni približavaju? – upitao je Papa i ustvrdio – Oni uvijek idu za onima koji su na vlasti ili koji imaju novac. Oni su loši pastiri. Oni samo misle kako doći na vlast, biti prijatelji s onima koji su na vlasti, spremni su pregovarati o svemu i razmišljaju samo o svom džepu. To su licemjeri, spremni na sve. Tim ljudima nije važan narod. A kada ih je Isus nazvao licemjerima, onda su se uvrijedili i odgovorili: „ma ne, nismo mi takvi, mi slijedimo zakon.”

Kada Božji narod vidi da su loši pastiri prekoreni, zadovoljan je; – podsjetio je papa Franjo te dodao – to je grijeh, ali su toliko trpjeli da pomalo „uživaju“ u tomu. A dobri je pastir Isus koji vidi, zove, govori, dodiruje i ozdravlja. On je Otac koji se u svojemu Sinu, iz sažaljenja, utjelovljuje – istaknuo je Papa.

Milost je za Božji narod – rekao je Sveti Otac – imati dobre pastire, pastire poput Isusa, koji se ne srame dotaknuti rane, koji znaju da će po tome, ne samo oni, nego i svi mi, biti suđeni: bio sam gladan, bio sam u zatvoru, bio sam bolestan... Kriteriji konačnog suda su kriteriji blizine, kriteriji potpune blizine; dotaknuti, dijeliti stvarnost s narodom Božjim. Nemojmo to zaboraviti – zaključio je Papa – dobar pastir nastoji uvijek biti blizu ljudima, uvijek, kao što je Bog naš Otac došao k nama, po Isusu koji se utjelovio.

MISIJA / RADIO VATIKAN